Hrvatske narodne bajke koje je prema etnografskim izvorima ispričala Sanja Lovrenčić objavljujemo u novom ruhu, s ilustracijama Branke Hollingsworth Nare i novim autoričinim predgovorom. Za ovaj je tekst autorica svojevremeno dobila nagradu „Kiklop”, a knjiga je uvrštena na popis lektire za treći razred.
Book #5530
Nakon pročitanih stranica i stranica dnevničkih zapisa, bilježaka i pisama, niza putovanja i razgovora, Sanja Lovrenčić je napisala izuzetno provokativan, a istovremeno stilski dorađen biografski roman čitak na mnogim razinama. Priča o umjetnici u njemu se isprepliće s pričom o ženi, o normama, uzusima i očekivanjima društva u vrijeme njezina života. U knjizi strukturiranoj poput glazbenog komada, gotovo kontrapunkta, isprepliću se zapisi i pravi život, sadašnjost i prošlost, današnja perspektiva i živa povijest, što na osobit način dinamizira potragu za likom Ivane Brlić Mažuranić…(Anita Peti-Stantić)
Četvrtu zajedničku slikovnicu o domaćim umjetnicima i umjetnicama spisateljica Sanja Lovrenčić i ilustrator Dominik Vuković posvetili su izvanrednom i široj javnosti nedovoljno poznatom slikaru razdoblja hrvatske moderne Jurju Plančiću. Priča započinje posjetom stvarnoj izložbi slika Plančićevog „pariškog opusa”, održanoj u Muzeju Starog Grada na Hvaru 2022. Odatle književno-likovni autorski dvojac „likovnim vremeplovom” kreće u Pariz, u atelje u kojemu je slikar radio tijekom nekoliko sretnih, ali posljednjih mjeseci svojega života. U trenutku u kojem vremeplov stiže njega nema u ateljeu, ali su tu neki drugi likovi: kistovi i boje, platna i palete razgovarat će s vremenskim putnicima, iznijeti niz pojedinosti iz umjetnikova života (utemeljenih na autentičnom umjetnikovu Dnevniku), te reći ponešto i o različitim slikarskim tehnikama, priboru i postupcima općenito. Priču dopunjuju popratna biografija i reprodukcije originalnih djela iz pariških godina (1928-1930.) u kojima je Plančić uspio stvoriti vlastiti stil, jedinstven u modernom hrvatskom slikarstvu, te postati priznat slikar na međunarodnoj likovnoj sceni onodobnog središta umjetničkog svijeta Zapada.
Book #5303
U ovoj knjizi nagrađivana domaća autorica Sanja Lovrenčić objedinjuje kratke tekstove, uglavnom napisane za potrebe III. programa Hrvatskog radija – emisiju „Riječi i riječi“ – u razdoblju od 2017. do 2022., dodajući im i neke tekstove objavljene na vlastitim web-stranicama. Radi se o mikroprozama – tekstovima duljine jedne do tri autorske kartice – koje dobro korespondiraju s rasponom pažnje suvremenog čitateljstva, a među te kratke prozne fragmente umetnuto je i nekoliko pjesama sličnog sadržaja i atmosfere. U ovim tekstovima, u kojima je često prisutna osebujna ironija, smak svijeta događa se na (gotovo) svakodnevnoj razini, a “druge sitnice” mogu imati neočekivanu dubinu. Književne minijature Sanje Lovrenčić organizirane su u osam cjelina, u kojima se klizi od znanstveno-fantastične fikcije prema gotovo dokumentarističkim ulomcima „iz knjige o stvarnosti“, kojih je sve više prema kraju zbirke; mnogi od tih tekstova na originalan način tematiziraju okolišnu i društvenu problematiku, dočaravajući primjerice svijet koji radi štednje resursa živi svaki drugi dan, grad podijeljen na turizam i beskućništvo, veliki svjetski egzodus dostavljača, strojeve za zaustavljanje vremena, mitska putovanja i metaforičke životinje. Ponekad zabavan, ponekad zamišljen, autoričin glas ostaje beskompromisan u obrani umjetnosti slikanja/igranja riječima i posebno glasan protiv lažne/alternativne književnosti koja (navodno) realistično crta stvarnost, medije i politiku. Knjiga je opremljena crtežima akademske umjetnice Ive Valentić.
Book #5272
Novi roman Sanje Lovrenčić, „Crveni golubovi“, dvostruka je knjiga: prozni tekst, koji se oscilirajući na rubu fantastike bavi gorućim temama suvremenog svijeta, nadopunjen je „Pjesmaricom“, zbirkom poetskih fragmenata koje je autorica pisala kao skice za pojedine ulomke romana.
Radnja priče koja se iznosi na dva različita načina započinje dolaskom pripovjedačice na neimenovan otok. Naslijedivši kuću u gotovo napuštenom selu, ona dobiva razlog da se nakratko udalji od svakodnevne borbe za materijalnu egzistenciju. Krajolik u kojemu se našla nostalgično je idiličan: ruševne kamene kuće, divlji kapari, domaći sir, sunce i vjetar određuju taj mediteranski svijet. Sve sluti na to da će se ovdje, na distanci od ljudi, posla i rutine, otvoriti prostor za introspekciju, za suočavanje s vlastitom prošlošću, željama i nadama.
Zajedno s kućom, međutim, pripovjedačica je naslijedila i golubove koje je uzgajao njen preminuli rođak, Toni. Kad jednog jutra iznenada odluči osloboditi ptice iz golubinjaka, ni ne sluti da će joj se ti pismonoše ubrzo vratiti, i to u društvu prilično živopisnih gostiju. Golubovi naime na otok dovode neke Tonijeve stare prijatelje. Oni mu organiziraju trodnevne karmine te počinju pripovijedati fragmente zajedničke prošlosti: ostarjela kazališna družina koja je lutala Mediteranom, ili aktivni sudionici u previranjima za godina olova – junakinji se na temelju ponuđenih priča teško odlučiti. Na odlasku joj ta čudna skupina objašnjava pravu prirodu njenog novostečenog nasljedstva: uz kuću, ona nasljeđuje i obavezu da ispriča njihovu priču, priču koji nije dobro razumjela.
I tu mediteranskoj idili dolazi kraj: zamijenit će je istraživanje internacionalnog terorizma 1970-ih godina, revolt pred tadašnjim i sadašnjim srazom bogatstva i bijede, rastuća osjetljivost za devastaciju prirode, cyber-subverzije, utopijski virtualni prostori, traganje, strah i bijeg. Na fragmente priče svojih gostiju junakinja će odgovoriti vlastitima, koje će pak – kad se smiri vrtlog koji ju je ponio – gotovo nenamjerno ostaviti u nasljeđe novoj generaciji, za nove pokušaje.
Book #4714
Zaigrana i vesela, „Slova za svakoga” idealno su štivo za sve koji uče čitati i za one koji im u tome pomažu. U svakoj od trideset vrlo kratkih priča – kroz koje promiču mnogobrojni životinjski i ljudski likovi – dominira jedno slovo. Može ga se tražiti, okom ili uhom, a svaku se priču u istom stilu može i nastaviti. Zamišljena kao poziv na igru, ova originalna slovarica čini prve korake u stjecanju čitateljskih vještina lakima i zabavnima.
Book #4605
„Boja vode: Mediteran“ umjetnička je knjiga nastala na temelju trećeg ciklusa „slikoknjiga“, tj. umjetničkih radova u kojima književnica Sanja Lovrenčić i slikarica Iva Valentić istražuju mogućnosti interakcije poezije i likovnosti. Ishodište tog ciklusa četiri su pjesme Sanje Lovrenčić, inspirirane prošlošću i suvremenošću mediteranskog prostora; napisane su 2016. godine i u međuvremenu prevedene na nekoliko stranih jezika; autorica ih je čitala na različitim međunarodnim književnim manifestacijama, a na francuskom su objavljene u časopisu Secousse. U formi „slikoknjiga“ ti se tekstovi utjelovljuju na rižinom papiru kao slobodan, ekspresivan potez kistom slikarice i kaligrafkinje Ive Valentić, koji stupa u dijalog s rukom ispisanim riječima. Fragmenti tih umjetničkih radova velikih formata (previđenih za galerijsko izlaganje) korišteni su kao likovni materijal za izdanje Malih zvona „Boja vode: Mediteran“ te povezani sa stihovima svih korištenih pjesama. Rezultat je meditativna cjelina koja daje vremena i prostora čitatelju da se vlastitim tempom kreće iz slike u tekst; interakcija dvaju medija rezultira povećanom koncentracijom i složenijim doživljajem i pročitanog i viđenog. Popratni tekst ovom izdanju napisao je Miroslav Kirin.
Book #3980
Marija u gradovima, novi naslov iz serije slikovnica Malih zvona o hrvatskim vizualnim umjetnicima, donosi prikaz života velike fotografkinje Marije Braut. Priča o njoj ispripovijedana je iz perspektive njenog nerazdvojnog pratioca, analognog fotoaparata; pripovijedajući neposredno i jednostavno, on izvještava o njihovim zajedničkim avanturama, motivima Marijina rada, osjećaju za ljude i predmete koji je ponekad dijelio s umjetnicom, a ponekad tek čeznuo za smirenim prizorima koje je lakše snimati. Tako nastaje lirski intoniran, vrlo suptilan prikaz života i rada umjetnice, prožet blagom nostalgijom za velikim dobom analogne fotografije, ali i nadom u njeno očuvanje. Uz to se najmlađi čitatelj u ovoj slikovnici može na pristupačan način upoznati s osnovama te umjetničke tehnike. Dominik Vuković uspostavio je dijalog s djelom Marije Braut koristeći nijansirane grafitne tehnike, a pripovjedačku igru slijedio je preuzimajući različite perspektive u odnosu na fotoaparat: čitatelj/ica se tako ponekad može zagledati u unutrašnjost te raspričane naprave, ponekad je vidi u akciji, a ponekad vidi prikaz upravo iz njene perspektive. Ilustrator time stvara ne samo dojam o tome kako vidimo analognu fotografiju već i izmaštan prikaz toga kako ona vidi nas. Pripovjedna se igra tako preslikava i u vizualnu komponentu, što ovu slikovnicu čini iznimno skladnim izdanjem. (Adrian Pelc)
Dijete s „polaganim padobranom“ skače s krova svoje zgrade te opisuje balkone pokraj kojih leti. Zatim se uspinje stubištem te nas izvještava o unutrašnjosti stanova i njihovim stanarima. Svaki je od stanara na svoj način osebujan: netko je opsjednut engleskim doručkom, netko spava u krletci jer je uvjeren da se noću pretvara u pticu, netko živi u liftu uz kućnog ljubimca zmiju, netko izrađuje mehaničke životinje, neto gradi, a netko ruši zidove…
Osim što su opisi stanara lude kuće maštoviti i zabavni, tekst Sanje Lovrenčić sadrži i diskretnu odgojnu poantu: bez obzira na bezopasna „ludila“ svakog od pojedinih stanara, oni uglavnom poštuju jedni druge i svi zajedno tvore harmoničnu cjelinu. „Luda kuća“ tako postaje simbol mogućeg suživota, individualne slobode uklopljene u zajednicu.
Vizualna komponenta utkana je u samu strukturu priče: ona funkcionira kao svojevrsna galerija kroz koju se može kretati u dva pravca, gore i dolje, te je vrlo zahvalna za ilustriranje. Laka zaigranost maštovitog teksta odgovara likovnom stilu ilustratorice Vendi Vernić koja je već pokazala (i u izdanjima Malih zvona) širinu vizualne imaginacije i sposobnost za igru.
Book #3654
Kao pjesnikinja dokazano vješte ruke, Sanja Lovrenčić skicira tajanstvenu junakinju. Tko je ona? Nakon čitanja, na nama je da zaključimo. Ili da je ostavimo da se još dugo oblikuje u nama. Jer ova zbirka pjesama računa na suradnju onoga koji pomno gleda i sluša, znatiželjna čitatelja osjetljiva na jezik i njegov onkraj. Sanja Lovrenčić poziva nas na pustolovno pjesničko putovanje kroz pjesme-epizode jedne posve osobite, nikada dokraja iskazive ili pak oštro iscrtane protagonistice, a s čijim se veseljima, dvojbama, uvidima i rezignacijama s lakoćom suživljavamo. (Dorta Jagić)
U biblioteci “U prvom licu” donosimo izbor fragmenata iz putničkih bilježnica književnice Sanje Lovrenčić, nastalih tijekom 2016. i 2017. godine.
Balansirajući između proze i poezije, između ladanjskih umjetničkih rezidencija i vizura velegrada, između tvrde stvarnosti i mekih iskoraka u imaginarno, autoričin glas s velikom slobodom iskušava različite registre jezika, vodeći čitatelja u osebujnu književnu avanturu.
Book #2807
Jednog ljetnog dana mala muha ulijeće u atelje u kojem su, međutim, svi eksponati zamotani. Postepeno će oni ipak početi izranjati iz svojih omota i otkrivati se radoznalim očima Muhice: tu su stabla, mali automobili, sunca, plast sijena, razne glave – i svatko će reći ponešto o sebi. Naravno, svi su oni djela Ivana Kožarića te će Muhici (koja je i sama Kožarićeva izmišljotina) kratkim replikama skicirati život velikog umjetnika i načine na koje se stvarnost oko njega neprekidno preobražavala u umjetnost. Čak je i okvirna situacija iz koje se gradi ova fantastična pripovijetka – zamotani atelje – preuzeta iz stvarnog života Kožarićevog opusa. Tako Sanja Lovrenčić i Dominik Vuković, pretvarajući stvarni prostor ateljea u izmaštani prostor slikovnice, nastavljaju igru umjetničkih preobrazbi koja je Kožariću bila toliko mila i koja u konačnici uvijek znači slobodu.
Na zadnjim stranicama čitatelj će pronaći djeci prilagođenu biografiju Ivana Kožarića te fotografije djela na koja je Muhica naišla u svojoj muzejskoj pustolovini.
Book #3417
U ovoj jedinstvenoj slikovnici četiri elementa slažu se u skladnu cjelinu: lirski tekst Sanje Lovrenčić tumači nam kako su nastajala djela velike slikarice; ekspresivne ilustracije Dominika Vukovića dodaju pripovjednim fragmentima vizualnu dimenziju; reprodukcije slika same Slave Raškaj upoznaju nas s likovnim djelima koja su rezultat priča što ih Lovrenčić pripovijeda, a na kraju slikovnice, kao svojevrstan pogovor, čitatelj će naći i biografiju Slave Raškaj, napisanu na jednostavan i djeci primjeren način, koja pričama i slikama što su prethodile daje čvrst i jasan okvir. Pred vama se stoga nalazi izdanje koje ima jasno izraženu edukativnu funkciju; ono na zaigran način upoznaje dijete sa životom, ali i konkretnim djelima velike slikarice. Šest šetnji Slave Raškaj prije svega je, međutim, pokušaj dvoje umjetnika – Sanje Lovrenčić i Dominika Vukovića – da stupe u dijalog s gluhom slikaricom, a iz tog se dijaloga po stranicama prosipaju zrnca ljepote.
Book #2901
Svijet je pun opasnosti, naročito za one koji su krhki: za brodić od papira što ga prva kiša može otopiti, za malenog hrušta koji ne može letjeti. Među njima će se, međutim, možda baš zbog zajedničke slabosti, razviti nerazdruživo prijateljstvo. Zajedno ploveći gradskom fontanom, pokušat će razumjeti čuda opasnog i divnog okolnog svijeta: krijesnice i balone, ptičji pjev i ljude koji se, bacajući novčiće u vodu, još uvijek nadaju sreći. A na kraju će se pokazati da i svijet zna biti nježan prema nježnima…
Book #2906
Monografija „Zagreb u objektivu Petra Gunjače“, sadrži stotinjak dosad neobjavljenih fotografija negdašnjeg samozatajnog zaposlenika poduzeća „Marko Šavrić“. U ostavštini Petra Gunjače (1924.-2017.), poznatoga tek ljubiteljima i skupljačima foto-opreme, našlo se nekoliko tisuća fotografija, među njima brojne snimke Zagreba iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ponekad slučajno uhvaćen kadar, ponekad uporno snimanje istih motiva, ponekad spretno uhvaćen pokret sugestivno dočaravaju gradske atmosfere. Vodeći svojevrstan paralelni život iza fotoobjektiva, Petar Gunjača velikom dosljednošću i bez pretenzija bilježi život oko sebe. Rezultat je impresivan fotografski opus i povijesni dokument koji svjedoči o jednom vremenu. No ova knjiga nije tek zbirka starih fotografija; kao svojevrsna reakcija na sliku nastao je popratni tekst književnice Sanje Lovrenčić, artikuliran u trinaest kratkih proza, te je isprepletanjem vizualnih i književnih elemenata stvorena originalna i zanimljiva cjelina.
Book #2811
U novom romanu renomirane književnice Sanje Lovrenčić kustos jednog malenog muzeja, u kojemu se čuvaju „ženske ostavštine“, traži nasljednika nespretno formuliranim oglasom: Vaša priča važnija nam je od Vaših kvalifikacija! Dolazi mu deset kandidata i donosi priče u kojima se zrcale neki od gorućih problema našeg vremena.
