15 godina Malih zvona – 12 nagrađenih knjiga temelj je kalendara Malih zvona za jubilarnih 15 godina rada koje će se navršiti u 2025. Svaki mjesec u sljedećoj godini obilježen je jednom od brojnih nagrađenih knjiga za odrasle i za djecu u našem izdanju. Uz tri ili više naručenih knjiga kalendar dobivate besplatno!
Živi dodir s prirodom igra važnu ulogu u stvaralaštvu dviju autorica ove male pjesničko-likovne trilogije. Svaka na svoj način doživljava zelene svjetove – makar i sasvim malene, stiješnjene između gradskog asfalta – kao prostor tišine koja je otklon od svakodnevne stvarnosti i preduvjet za kreativni rad. „Tišina zelenog“ izvorno je naslov serije njihovih jedanaest rukopisnih umjetničkih knjiga. Povezujući domenu riječi i domenu slike, nekoliko mjeseci bavile su se gradskim zelenilom, prenoseći u svoj hibridni medij otiske krhkosti, raznolikosti, vitalnosti gradskog bilja. Iz tog zelenila izrastaju i u njega se ponovno vraćaju, kao kakav odraz životnog ciklusa biljnog svijeta, staloženi, kontemplativni i zapitani stihovi Sanje Lovrenčić, kao i organski protočne ilustracije tušem i pečati Ive Valentić. Završivši izvorni projekt „Tišina zelenog“ izložbom održanom u studenom 2023., autorice su sabrale skice i bilješke koje su nastale tijekom razdoblja rada na rukopisnim knjigama, te ih nadopunile i priredile za ovo izdanje.
Pjesničko-likovna trilogija „Tišina zelenog“ sastoji se od svezaka „Bistre slike“, „Ulomci iz osobne kronike“ i „Tišina zelenog: grad“. Opremljena je i proizvedena kao bibliofilsko izdanje.
Priča je namijenjena čitateljskoj publici svih generacija, po karakteru je apsurdistička, no može ju se čitati na više razina – kao zaigranu fantaziju pristupačnu djeci, ali i kao svojevrsnu studiju jedne zajednice, alegoriju stanja melankolije, ili pak alegoriju općenitog odnosa ljudi prema nekoj ugrozi (poput npr. klimatskih promjena). Pripovijest počinje kad se jednog siječanjskog jutra u velikom bazenu iznenada pojavi planet Saturn, isprva u malenom formatu. Taj neočekivani događaj poremeti uspavanu rutinu redovnih posjetitelja plivališta, likova raznih profila i uzrasta. Osim s pitanjem kako se plinoviti div našao u njihovom bazenu, susreću se i s praktičnim problemima, jer Saturnova prisutnost uvelike ograničava njihove uobičajene aktivnosti. Manjak informacija i obilje ideja ne dovode ih do rješenja, te se odlučuju prilagoditi novonastalim okolnostima i nadati se da će planet nestati sam od sebe, kao što se i pojavio. Pritom jedni pokušavaju iz tog događaja izvući osobnu korist, drugi se prave da se ništa ne događa, treći se bave katastrofičnim prognozama, sve dok naposljetku zajednički ne zaključe da ipak nekako moraju iz svojega bazena izbaciti Saturn – koji raste – dok je to još moguće… Likovi su mješavina umjereno realističnih ljudi i utjelovljenja koncepata i arhetipova, a o njima mnogo govore već i njihova imena: Čovjek Koji Je Kupio svijet (vlasnik bazena), Mudar Čovjek (daje krajnje općenite i beskorisne savjete), Inženjer Piramida (graditelj Nepotrebno Kompliciranog Kanala između bazena i mora) itd. Umjetnička knjiga Vendi Vernić odlikuje se bogatstvom ideja, suptilnim smislom za humor, osebujnom vizualnom imaginacijom te izvanrednom vještinom izvedbe. (Sanja Lovrenčić)
Obilježavajući trideset godina autorskog književnog rada, Ivan Herceg izabrao je sedamdesetak pjesama koje su objedinjene u ovoj zbirci. One potječu iz svih njegovih knjiga, a dodao im je i nekoliko još neukoričenih tekstova. Taj reprezentativni izbor opsežnim pogovorom predstavlja i tumači Davor Šalat.
“Ivan Herceg jedan je od najistaknutijih pjesnika koji su u hrvatsku poeziju ušli devedesetih godina prošloga stoljeća. Temeljna potka njegova eminentno liričnog i refleksivnog pjesništva, dosad objavljenog u više zbirki pjesama i nagrađenog s nekoliko književnih nagrada, od početka je neoegzistencijalizam koji nije primarno posljedica nekih tragičnih društvenih zbivanja, već je posve intiman i utišan. Herceg je, naime, potpuno svjestan da više nikakva društvena utopija ni distopija ne mogu čovjeku biti izlaz ili izlika kojima bi izbjegao tematiziranje duboko osobne situacije suočavanja s vlastitom i tuđom ograničenošću i prolaznošću, napose pak s bezizglednom borbom s hlapljenjem životne supstance i, napokon, prazninom. Metafizički, egzistencijalni pa otud i društveni deficit zapravo je glavna Hercegova tema i taj deficit iz pjesničke zbirke u zbirku, ako ne uvijek i sve dramatičniji, postaje svakako sve očigledniji i neopoziviji.” (Davor Šalat)
Duhovi viktorijanskog doba plašili su i starije i mlađe slušatelje ili čitatelje. Zamislite da sjedite s prijateljima ili obitelji, okupljeni oko vatre u dnevnom boravku osvijetljenom samo svijećama, u devetnaestostoljetnoj Engleskoj, i netko započne pripovijedati o duhovima – te večeri biste možda teško zaspali, ali ipak biste osjetili neki užitak slušajući predaje za koje više ni sami niste sigurni jesu li istinite ili posve izmišljene. Charles Dickens vrlo je dobro poznavao taj običaj onodobnog engleskog društva, veliko zanimanje za sve što je naizgled racionalno neobjašnjivo. I sam je zasigurno kao dijete slušao mnoge strašne priče o duhovima i drugim fantastičnim bićima koja obično nastanjuju sumorne, napuštene i jezovite prostore. U njegovim se pričama, koje je objavljivao u novinama i časopisima, pojavljuju različiti duhovi, od nesretnih zlostavljanih mladenki do goblina koji ismijavaju mrzovoljnog grobara. Dickens je i kao odrasla osoba vjerojatno volio slušati predaje o onostranim stvorenjima, stoga je u mnoge svoje priče umetnuo fantastične elemente koji i danas istovremeno zabavljaju i plaše čitatelje.
U ovoj su zbirci, u pomnom prijevodu Gorana Čolakhodžića, sakupljene najzanimljivije Dickensove priče o duhovima, od kojih većina dosad nije objavljena na hrvatskom jeziku. Kao što i sam naslov preporučuje, ako želite otkriti barem djelić viktorijanskog svijeta koji je žudio za nadnaravnim bićima i pojavama, čitajte ove priče u sumrak. (Josip Čekolj)
Eseji sabrani u ovoj knjizi otkrivaju izvorišta i meandre višegodišnje potrage Sanje Lovrenčić za autentičnim likom Ivane Brlić Mažuranić. Iz vlastite „prakse svijeta” – koja integrira iskustva književnice, prevoditeljice, urednice i nakladnice – Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman U potrazi za Ivanom, kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik Dobro jutro, svijete!, a studija Luđakinja na tavanu Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga. Objašnjavajući palimpsestni karakter ženskog pisanja, trajnu napetost između intimne nelagode i javnih alibija za pisanje, autorica ne konstruira neku „svoju Ivanu”, nego iščitava „Ivaninu Ivanu” – od feminističkog ključa kojim „otključava” Priče iz davnine, preko komparativnog portreta Gite i „umjetnice u mladosti” iz Ivaninog dnevnika, do potpunog raščaravanja književnih i privatnih svjetova… Esej se pritom pokazuje izuzetno podatnim žanrom koji autorici omogućava da se obrati širokoj publici ne samo kroz pomne analize nego i introspekcijskim umetcima, imaginarnim dijalozima te ciklusom pjesama kojim zaključuje knjigu. (Lidija Dujić)
Kad mu zmaj otme sestru, mladi junak ovog romana polazi na neobično i opasno putovanje svijetom koji je razdijeljen na dvije veoma različite zemlje – Gornju i Donju. Čitatelji zajedno s njim, jednim učenim štakorom, jednom spretnom osom i drugim pomagačima zaranjaju u magičan svijet Vlade Uroševića, jednog od najznačajnijih suvremenih makedonskih književnika. Na putu će se susresti s mnogim pojavama i bićima koja potječu iz bogate makedonske usmene književnosti. Ovo djelo, podnaslovljeno kao Roman-bajka, počiva na tragovima mitova, predaja i drugih usmenoknjiževnih oblika, no smjelo i zanimljivo propituje suvremene društvene, političke i kulturne procese i probleme poput nagle urbanizacije i razvoja tehnologije, napuštanja sela, zagađenja okoliša, migracija, trgovine ljudima. Protkana humorom od prve do posljednje stranice, Zmajeva nevjesta prepuna je čudesnih stvorenja i upečatljivih likova koji podjednako pripadaju neodređenoj prošlosti usmene kulture i našoj svakidašnjici pisane kulture. Urošević nam pripovijeda o prijelazu iz jedne zemlje u drugu, iz jedne kulture u drugu, iz jednog vremena u drugo, iz jednog načina razumijevanja svijeta i života u drugi. U srži tog pripovijedanja jest pripovijedanje samo po sebi – njegova ljepota, čarolija i moć. Brišući granice između stvarnog i nestvarnog, prošlosti i sadašnjosti, usmenog i pisanog, narodnog i autorskog, ljudskog i životinjskog – Zmajeva nevjesta upozorava nas na vječnost i postojanost čovjekove potrebe za stvaranjem priča. Zahvaljujući izvrsnom prijevodu Ivice Bakovića, hrvatskim čitateljima omogućeno je da napokon zavire u fantastičan svijet klasika makedonske književnosti međunarodnog ugleda. (Josip Čekolj)
Jasmina Kosanović, autorica niza zanimljivih i zapaženih slikovnica, kao da ne zna ispričati priču o kiši. Umjesto riječi, nameću joj se slike, prozračne i nježne – kišne. No za one koji vole maštati svaka ilustracija u ovoj slikovnici može biti početak pustolovine. Jer, što čekaju oni ljudi pod kišobranima? Od koga se rastaje tužni muškarac sa šalom? Tko je iza prozora po kojima se slijevaju kapi? Kamo plovi jedrilica pod gotovo vedrim, a ipak još mokrim nebom? Niz kišnih prizora na kraju otkriva autorici nju samu, osunčanu. Tako će i onima koji maštaju nizovi vlastitih kišnih priča otkriti ponešto o njima samima, kad na kraju izrone iz Jasminina snovitog, akvarelnog svijeta.
Book #5726
Book #5676
Osam pripovijedaka u ovoj zbirci naslovljeno je imenima cvijeća: sunovrati i zvončići, cvjetovi limuna i grmlje divljih ruža, svaki cvijet doziva neki susret, neki doživljaj, neki vrt – svaki cvijet je putokaz, koncentrat života, apologija krhkosti. U pričama Marca Martelle sve se doima stvarnim, gotovo dokumentarističnim, no zapravo se radi (i) o fikcionalnoj prozi. Na autorovim cvjetnim putanjama, naime, književnost ne igra ništa manje važnu ulogu od biljaka; tako će primjerice pripovijest naslovljena „Maćuhice” odvesti čitatelja do neobičnog herbarija Emily Dickinson i njezinog (fikcionalnog) čuvara, a „Ruže” evocirati (izmišljene) spiritističke seanse (stvarnog) suvremenog španjolskog pisca Enriquea Vila-Matasa. Nije nimalo slučajno što knjiga započinje citatom iz djela F. Pessoe, velikog majstora literarnih maski i persona. Poput Pessoe, i Martella rastače vlastitu autorsku osobnost – osobito kad u priču upliće bosanskog pjesnika Teodora Cerića koji je zapravo njegov vlastiti književni heteronim. Zamagljujući granice između stvarnosti i mašte, autor stvara zaigranu prozu, čija elegancija otkriva veliku literarnu erudiciju i cjeloživotnu posvećenost vrtovima, stvarnim i izmišljenim.
Jedna od najpopularnijih Priča iz davnine, i jedna od onih s kojima se djeca najprije susreću, upravo je ova o Regoču. No, iako je izvorna priča naslovljena samo Regočevim imenom, u njoj zapravo važniju ulogu igra mala vila Kosjenka. Znatiželjna i živahna, ona pokreće tromog diva u pustolovinu. Vesela kad nađe društvo, suosjećajna u nevolji, svu svoju vilinsku čaroliju žrtvuje za nove prijatelje, za djecu iz dvaju zavađenih sela pokraj vode Zlovode. Iako dvoje glavnih likova pripada svijetu čudesnog, priča završava u ljudskom svijetu, gradnjom novog sela. I dok se Regoč vraća u svoj Legen grad, Kosjenka više ne može natrag među vile, pa ostaje s djecom iz sela – i djecom čitateljima. Za ovu slikovnicu likovna umjetnica Vendi Vernić ispričala je priču Ivane Brlić Mažuranić samo likovnim jezikom. Oni koji priču već znaju uživat će slijedeći je kroz nove ilustracije, a za one koji ne znaju, tu je mala „legenda” na početku. Pretvorena u slike, priča postaje dostupna i predškolskim čitateljima te može poslužiti kao lak uvod u čitanje Priča iz davnine. Odraslima koji čitaju s djecom može biti poticaj da se prisjete tog klasičnog djela hrvatske književnosti ili da ponovno posegnu za njim. O sto pedesetoj godišnjici rođenja Ivane Brlić Mažuranić priča o Kosjenki i Regoču još jednom se otkriva kao svjež poticaj mašti, a Vendi Vernić kao maštovita (likovna) pripovjedačica.
Book #5616
„Nema boje bez ljudskog pogleda, mi smo ti koji stvaramo boje”, kaže povjesničar i antropolog Michel Pastoureau, stručnjak za razdoblje srednjeg vijeka i autor niza knjiga o bojama. U ovoj „Maloj knjizi” autor objašnjava, u razgovoru s novinarom Dominiqueom Simonnetom, osnovnu simboliku boja i njezine mijene kroz stoljeća. Način pripovijedanja prilagođen je mlađim čitateljima, no priče o bojama mogu biti zanimljive i starijima. Jer čak ni izbrojati boje nije jednostavno i ovisi o tome tko broji. Na pitanje koliko uopće ima boja profesor Pastoureau odgovara da je glavnih šest, a spominje još i pet poluboja čija imena potječu iz biljnog svijeta – svakoj od tih jedanaest junakinja posvećeno je zasebno poglavlje ove knjige. Krećući se iz boje u boju, čitateljice i čitatelji doznat će ponešto o polaganom usponu plave, bijeloj boji anđela i sablasti, dvostrukim krajnostima crvene, zelenoj kao kraljici kockara, sramotnoj prošlosti žute… Povijest boja može nam mnogo toga reći o povijesti društva, a ponešto i o sadašnjosti.
Book #5608
Jeziva kućica vješto ujedinjuje priču o obitelji koja se namjerava preseliti iz grada u staru kuću u prirodi, starinsku igru zagonetki i bajkovite elemente koji zapletu daju čudesnost, privlačnu najmlađoj publici. Rješavajući zagonetke koje im postavlja tajanstveni glas iz kamina, Florijan i Klara istražuju kuću i vrt, uočavaju mnogo toga što u prvi mah nisu vidjeli. Uz malo straha i mnogo smijeha proživljavaju pustolovinu u potrazi za ključem kojim će „otključati” čaroliju svojeg budućeg boravišta… Pripovjedačica pokazuje vrlo dobro poznavanje dječjeg načina razmišljanja te spaja maštovitu radnju s nenametljivom podukom o svijetu biljaka i životinja. Ilustratorica prati i nadopunjuje priču nizom malih likovnih iznenađenja.
Book #5528
Kako mladima objasniti prošlo stoljeće i ponekad bolno nasljeđe koje nam je ostavilo? Čuveni francuski povjesničar Marc Ferro upravo to pokušava učiniti iscrpno odgovarajući na stvarna pitanja koja mu je postavio unuk Gwendal (tada mlađe adolescentske dobi). Njihov razgovor započinje osvrtom na neke ličnosti „koje uživaju gotovo univerzalne simpatije” i na njihovu borbu za pravdu nenasilnim sredstvima, da bi se postupno pozabavili različitim oblicima nasilja koje je obilježilo XX. stoljeće: svjetskim ratovima, revolucijama, antikolonijalnim pokretima. Iako je europska povijest u fokusu, razgovor se širi i na izvaneuropska područja, pa se dotiče i zbivanja u kolonijalnoj Africi, Sjevernoj Americi, Kambodži ili pak Australiji. Odgovarajući na pitanja o „stoljeću napretka”, Ferro evocira značajne događaje, na nijansiran način razmatra političke utopije, objašnjava različite oblike društvenog uređenja; budnim i živim tonom nudi znanstveno utemeljen, a mladim čitateljima primjeren pristup glavnim problemima nedavne prošlosti, koji se u velikoj mjeri nastavljaju i u sadašnjem vremenu.
Book #5521
Hrvatske narodne bajke koje je prema etnografskim izvorima ispričala Sanja Lovrenčić objavljujemo u novom ruhu, s ilustracijama Branke Hollingsworth Nare i novim autoričinim predgovorom. Za ovaj je tekst autorica svojevremeno dobila nagradu „Kiklop”, a knjiga je uvrštena na popis lektire za treći razred.
Book #5530
